Razgovori za stolom

Porodica. Bilo da je mala ili velika, najlepše je kada se okupi za stolom i nekim ukusnim ručkom. Zbog toga ceo život sanjam veliku trpezariju u kojoj će moći da sedne minimum dvanaest ljudi bez gužvanja.

Svi smo tu. Sto je postavljen. Čuje se zveckanje escajga, a miris tople supe se širi oko nas. Poneki srk lagano pravi uvod u razgovor. Iskreno, uvek mi je smetalo ono pravilo: “Kada se jede, ne priča se”. Pa pobogu, kada ćemo da pričamo, ako ne sada, dok smo svi tu? Posle se rastrčimo svako na svoju stranu i do narednog zajedničkog ručka nema više prilike za takvu priču.

A o čemu uopšte razgovaramo dok jedemo?

Zavisi u kakvom ste društvu, na kakvom ste mestu i u kojoj prilici se nalazite.

Kada ste u krugu porodice i bliskih prijatelja, kod kuće, gde je neformalna, opuštena atmosfera, možete da pričate o čemu god želite, ali ipak izbegavajte teme koje nekima od ukućana nisu prijatne. Nisu svi ljubitelji političke scene, niti domaće, niti svetske. Isto tako, probajte da ne “nabijate na nos” ako neko nešto nije uradio, završio, naučio… Potrudite se da sebi i ljudima sa kojima jedete učinite ovaj čin prijatnim. Na kraju krajeva, sva ta hrana posle treba da se svari, a varenje je bolje kada su nam misli lepše. Pričajte o tome kako ste proveli dan, gde ste bili, koga ste videli, kakvi su vam planovi i šta biste želeli da radite. No, najvažnije od svega je da pre ili kasnije pohvalite hranu i trud onoga ko je sve to pripremio i servirao, ali ako ste to kojim slučajem bili Vi, nemojte nipošto sami sebe da hvalite. Trebalo bi da to urade drugi, a Vi se skromno zahvalite.

Ukoliko se, pak, nađete u restoranu, ili nekoj poslovnoj, formalnijoj prilici, nipošto nemojte započinjati priču o ličnim i intimnim temama, politici i političkim ubeđenjima i stavovima, bilo čemu što bi moglo da dovede do neprijatnosti ili rasprave i svađe. Takođe, trudite se da ne budete glavni i jedini govornik, već dozvolite da i drugi imaju šta da kažu. Nasuprot tome, nemojte biti ni ćutolog, jer takvi momenti i situacije zahtevaju od ljudi da ipak daju nešto od sebe. Budite prirodno suzdržani, umereni, vedri. Nikako preterano ozbiljni i natmureni. Neophodno je imati solidno opšte znanje (ako neko nije znao, zato smo učili istoriju, geografiju, fiziku, hemiju i sve one “Ma koji će mi to u životu. Time se nikada neću baviti.” predmete) i imajte uvek nekog keca u rukavu. Dobro dođe.

Vasilisa Nikolajevna

Leave a Reply

Your email address will not be published.